Rana iskustva iznimno su važna u oblikovanju daljnje uspješnosti djeteta kroz život.
Zašto je važna rana interakcija roditelja i djeteta?
U prvoj godini života, izlaganjem djeteta njegujućim, poticajnim i pozitivnim ranim iskustvima, više se od milijun neuralnih veza stvara svake sekunde te se tako gradi temelj za daljnje učenje, ponašanje i zdravlje djeteta općenito. Istraživanja pokazuju da djeca koja prolaze kvalitetna iskustva u ranom djetinjstvu (što ponekad uključuje i pohađanje kvalitetnih programa rane intervencije) stvaraju dobre čvrste temelje za učenje, interakciju s drugima, i općenito lakše nošenje s izazovima svakodnevice.
Sva razvojna područja se isprepliću no kako bismo što jednostavnije i lakše pratili i podržavali dječji razvoj, podijelili smo ga u nekoliko važnih razvojnih područja:
- razvoj motorike
- socio emocionalni
- kognitivni razvoj
- komunikacijski jezično govorni razvoj
Za optimalan razvoj svih navedenih područja, u ranom djetinjstvu posebnu ulogu imaju roditelji te ostale djetetu bliske osobe poput baka, djedova, braće i sestara, teta, stričeva i ostalih i to kroz rane interakcije koje započinju već od samog rođenja djeteta.
Dijete je zapravo od rođenja u stalnoj interakciji sa svojom okolinom. Čak i prije rođenja, u majčinom trbuhu, pod utjecajem je majčinog tijela i emocija te vanjskih vibracija i zvukova. Rođenjem, taj čarobni svijet zvukova i podražaja iz okoline postaje nemjerljivo velik i time započinje najosjetljivije razdoblje djetetova života, rano djetinjstvo, i predstavlja temelj za sva razvojna područja i učenje vještina. Način na koji roditelji odgovaraju djetetovim potrebama ima značajan utjecaj i na razvoj kasnijih vještina i sposobnosti.
Roditelji su u većini slučajeva prve djetetu bliske osobe o kojima ovisi kvaliteta prvih pravih interakcija djeteta s okolinom. Stoga se u društvu sve više podiže svijest o iznimnoj važnosti educiranja roditelja o značaju tih ranih godina na djetetov razvoj s dugoročnim učincima. Naglasak je na pružanju stručne podrške roditeljima i obitelji općenito, usmjeravanjem i vođenjem kroz svakodnevne situacije s djetetom.
Važnost druženja roditelja i djeteta
Zajednička druženja roditelja i djeteta razvijaju bliski odnos i podržavaju rani razvoj komunikacijskih i jezično govornih vještina, a temelje se na emocionalnoj komunikaciji i zajedničkoj igri. Pritom je potrebno voditi računa o individualnim potrebama djeteta odnosno načinu na koji dijete stječe iskustva, a koje odgovara djetetovoj prirodi (temperamentu, osobnosti) jer svako dijete ima svoja jedinstvena razvojna obilježja. Na taj način podržava se zdrav socio emocionalni razvoj djeteta i djetetu se omogućuje puni razvoj vlastitih potencijala.
Roditelji ne trebaju cijelo vrijeme dok je dijete budno biti u direktnom kontaktu s njim no važno je da barem jedan od njih, češće je to majka, bude u vidokrugu djeteta i odgovara na njegove potrebe te na taj način, zdravim razvojem privrženosti i dostupnosti pospješuje socijalno učenje i socijalni razvoj.
Struktura i granice djeci su potrebne čak i u prvim ranim zajedničkim interakcijama roditelja i djeteta kako bismo im okolinu učinili jasnijom, dosljednom i predvidljivom. Pritom djetetu bliske osobe, većinom roditelji moraju imati povjerenje u djetetove potencijale i moraju dobro razumjeti i djetetove slabe strane.
Ako dijete u nečemu nije uspješno treba ga pohvaliti za uloženi trud jer će rezultat doći ako je dijete motivirano i ako je aktivni sudionik vlastitog razvoja te odrasta bez pritiska očekivanja da uvijek bude uspješno i nepogrešivo.
Kako ranim interakcijama stvaramo temelj komunikacijskog i jezično govornog razvoja?
Komunikacija je temelj i stup podrške usvajanju jezika i razvoja govora jer kroz komunikaciju učimo jezične vještine, a govor je sredstvo koje koristimo u komunikaciji. Veliku promjenu u razvoju jezično – govornih vještina vidimo kada dijete nauči kako onime što kaže može utjecati na drugu osobu, a što je zapravo osnova komunikacije.
Važno je osvijestiti da dijete prije nego počne govoriti, a u urednom razvoju u dobi od 12 mjeseci se većinom javljaju prve riječi sa značenjem; mora prethodno usvojiti niz vještina i znanja koja će mu omogućiti aktivnu komunikaciju i dobar početak usvajanja jezičnih vještina. One proizlaze iz djetetova sazrijevanja i učenja u kognitivnoj, jezičnoj i socijalnoj domeni, te u posebnom kognitivnom području koje zovemo socijalna kognicija ili spoznaja o ljudima i njihovom doživljavanju i ponašanju.
Temelj se stvara prvim bliskim kontaktom, kože na kožu, majke i novorođenčeta već u rodilištu. Istraživački je davno potvrđen pozitivan utjecaj neodgođenog tjelesnog kontakta netom nakon poroda kako na dijete, tako i na majku. Novorođenče, a kasnije i dojenče, najradije sluša glas majke ili oca te uz pomoć njega razvija i naviku aktivnog slušanja kao preduvjet za razvoj govora i jezika.
• roditelji, igrajte se riječima, modelirajte visinu i boju glasa, stvarajte različite zvukove i ritmove
• čitajte djeci pjesmice, brojalice i priče, pjevajte pjesmice, ponavljajte ih
Dijete neće razumjeti pjesmice i priče, ali će uživati u melodiji i boji vašeg glasa. Razvijat će osjećaj za ritam. Sve se događa u ritmu, budnost i spavanje. Ponekad je roditeljima, češće majkama jako teško jer beba zamijeni dan za noć, noću se često budi i plače. Vrlo je važno uspostaviti ritam dnevnih aktivnosti djeteta, stvoriti rutine, jer se djetetu daje osjećaj sigurnosti i predvidljivosti, a i roditeljima je lakše planirati i kvalitetno provoditi vrijeme s djetetom.
Važni su i zadovoljni i odmorni roditelji, stoga je važno da se izmjenjuju u brizi i zadovoljavanju potreba djeteta i vlastitom odmoru te posvećivanju vremena sebi kako vlastito nezadovoljstvo ne bi prenijeli na dijete koje onda postaje razdražljivo.
Za interakciju se koriste sve rutinizirane dnevne situacije poput kupanja, hranjenja, presvlačenja, maženja
Djeca vole ljudska lica i tijekom svakodnevnih aktivnosti pažljivo ih promatraju, stoga je dobro da roditelji i ostale osobe bebi odnosno djetetu prilaze s osmjehom na licu, u dobrom raspoloženju, opušteno, mirno i nenametljivo te uživaju u igri s njima.
Igru je potrebno uvijek prilagoditi djetetovim interesima i dobi:
• oponašajte ono što dijete radi (npr. na stoliću za prematanje tijekom mijenjanja pelene oponašati djetetovo glasanje, gugutanje, smijanje), postepeno dodajte nove ideje
• govorite nježnim pjevnim glasom uz izmjene visine glasa jer tako privlačite i zadržavate djetetovu pažnju, usmjeravate dijete na vaše lice• dajte djetetu dovoljno vremena za reakciju odnosno odgovor i nastavak daljnjeg druženja
Tako, kroz zabavnu igru djeca uče nove stvari, ali i vježbaju ono već naučeno, nadograđuju postojeće sposobnosti i vještine.
• pri pružanju igračke, dajte vrijeme djetetu da je ono samo dohvati, pritom se smješkate, komentirate i potičete, ohrabrujete i motivirate
• u prostoru gdje dijete boravi poželjno je maknuti što više suvišnih stvari – ostavite do maksimalno 10 igračaka u prostoru pa ih rotirajte s vremena na vrijeme
Kako dijete postaje motorički aktivnije tako se i naši poticajni zahtjevi mijenjaju i povećavaju. Tijekom svakodnevnih aktivnosti, rutiniziranih situacija potičemo djetetovu neovisnost, samopouzdanje te potičemo slušnu pažnju, razumijevanje, slijeđenje naloga.
Kako potaknuti dijete na interakciju?
- da bi vas djeca češće pozivala u interakciju, igračke ili predmete koje žele postavite na njima nedostupna, ali vidljiva mjesta kako bi vas morali tražiti da im pomognete dohvatiti željeni predmet
- • oponašajte ono što djeca rade i tražite da i oni vas oponašaju u jednostavnim radnjama s predmetima i bez (brišemo stol maramicom, mašemo pa-pa, šaljemo puse)
- kratkim uputama ih vodite kroz radnje, budite im podrška, pokažite kako, pohvalite
- pjevajte pjesmice (bez gledanja na tv-u, mobitelu ili računalu), pratite ih pokretom, plesom, ljuljanjem
- komentirajte ono što radite, i vi i dijete
- pridružujte se djetetu u njegovim aktivnostima (npr. ako vozi autić, slaže kockice..)
- tijekom zajedničke igre otkrivajte na koje se sve načine možete igrati s određenom igračkom
- pratiti dijete u igri koju je odabralo znači i stavljati pred dijete nove izazove, promijeniti red u igri, praviti se ‘da ne razumijete' kako treba nastaviti i sl.
Dolazak novog člana u obitelj velika je promjena čak i kada se sve odvija kako treba. No, što kada razvoj ne ide očekivanim tijekom čak i kada slijedite sve što ste pročitali? Neka djeca kasne u razvoju, neka samo kasnije progovaraju i njihovo kašnjenje u govoru ne mora biti razlog za uzbunu no dok to ne potvrdi stručnjak, u ovom slučaju, logoped, dodatno educiran za rani razvoj, ne možemo potvrditi da je to slučaj.
Stoga, ako ste imalo zabrinuti za interakcije svog djeteta, komunikacijski i jezično – govorni razvoj djeteta, nikada nije prerano za razgovor i savjetovanje logopeda kako bi se otklonile eventualne sumnje, potvrdili da sve uredno napreduje ili po potrebi pružili podršku roditeljima i djetetu u ranom razvoju.
Izvor:
1. https://earlylearningco.org/parents-caregivers/importance-of-the-early-years/
2. Susman, F. (2012). More Than Words – A Parent’s Guide to Building Interaction and Language Skills for Children with Autism Spectrum Disorder or Social Communication Difficulties. Ontario: A Hanen Center Publication.
