Hodanje je puno više od naizmjeničnog pokretanja nogu.
Prirodni slijed razvoja motoričkih vještina
Za razumijevanje razvoja samostalnog hoda i utjecaj hodalice potrebno je poznavati prirodni slijed razvoja motoričkih vještina.
Motorički razvoj u dojenačkoj dobi odvija se točno određenim slijedom. Beba se prvo uči okretati, potom puzati, te kreće prema uspravnom stavu. Podizanjem na noge beba čini prve korake. Naravno, kada omogućimo prirodni motorički razvoj, prvi bebini koraci su - u stranu. Beba se objema rukama drži za neki objekt, najčešće uz stolice ili niski namještaj. Na taj način intenzivno vježba prenijeti težinu s jedne strane tijela na drugu.
Postranični hod
Postranični hod je jako bitan jer doprinosi razvoju i poboljšanju ravnoteže u stojećem stavu. Nakon nekog vremena beba je dovoljno vješta da može hodati uz pridržavanje samo jednom rukom. U toj fazi neuromotornog razvoja beba kreće u pravocrtno hodanje. Kada usavrši tu vještinu polako se pušta u prostor i čini prve korake.
Koliko dugo traje pojedina faza, odnosno koliko brzo usvaja vještine koje vode do samostalnog hoda ovisi o više čimbenika. Važna je osnovna napetost mišića (mišićni tonus) i čvrstoća mišića trupa. Bebe koje od samog početka provode puno vremena na trbuhu i koje su tako ojačale mišiće trupa biti će sigurnije i spretnije. Ne treba zanemariti karakter djeteta. Oni živahniji i hrabriji puno brže kreću u avanturu samostalnog hoda.
Kakva je uloga hodalice i pomaže li hodalica u razvoju gore navedenih vještina?
Hodalice su namijenjene za dojenčad između 5. - 15. mjeseca života, odnosno prije nego bebe razviju sposobnost samostalnog hoda. Poticaj roditeljima za kupnju hodalice jest da bebe vole biti u hodalici, samostalno se mogu kretati, aktivna su i sve ih to jako veseli. Iako neki roditelji misle da hodalica poboljšava motoričke sposobnosti djeteta i ubrzava razvoj samostalnog hoda, znanstvena istraživanja govore upravo suprotno. Njihova upotreba kratkoročno može usporiti kako motorički tako i mentalni razvoj dojenčeta.
Ono što je važno naglasiti jest da hodalica daje lažan osjećaj sigurnosti, dijete je zabavljeno, te roditelji mogu biti usredotočeni na druge aktivnosti. Međutim hodalice daju preveliku mobilnost u ranoj fazi razvoja dojenčadi koja u većini slučajeva ne prati njihove motoričke sposobnosti. Upravo ta činjenica predstavlja veliku opasnost za sigurnost beba. Brzina koju dojenče postiže u hodalici je 1 m u sekundi i odrasli imaju jako malo vremena da reagiraju na moguće opasnosti.
Koje su to ozljede koje mogu nastati prilikom korištenja hodalice?
Najčešće ozljede koje nastaju prilikom korištenja hodalice su pad niz stepenice i ozljede glave ili mišićno - koštanog sustava. Česte su i ozljede koje nastaju zbog doticaja beba s objektima koje inače ne mogu dosegnuti. Naprimjer dodir vrućeg kuhala ili pećice, hvatanje oštrih predmeta ili gutanje opasnih tekućina koje se koriste u kućanstvu. Iako se od 2010. godine povećala kontrola izrade hodalica u smislu poboljšane sigurnosti, neke zemlje, naprimjer Kanada su zabranile prodaju i upotrebu hodalica za bebe. Također, Američka akademija za pedijatriju naglašava štetnosti i opasnosti koje proizlaze iz upotrebe hodalica kao i potrebu zabrane proizvodnje i korištenja.
Što je važno za razvoj samostalnog hoda?
Za poticanje motoričkog razvoja odnosno hoda djeteta najvažnije je samostalno kretanje kroz prostor. Roditelji trebaju omogućiti što više kretanja koje je prilagođeno razvojnoj fazi dojenčeta. Potičite vrijeme koje vaša beba provodi na trbuhu. Puzanje je slijedeći važni korak razvoja. Samostalno uspravljanje i hodanje uz predmete usavršava ravnotežu koja je preduvjet samostalnog hoda.
Usavršavanje ravnoteže je preduvjet samostalnog hoda.
Kada beba krene ustajati samo pratite ono što može samostalno napraviti. Ljudska vrsta je savršeno programirana i ne treba puno uplitanja sa strane. Beba će na početku hodati uz pridržavanje objema rukama. Kada dobije potrebnu sigurnost podupirati će se samo jednom rukom i krenuti u pravocrtni hod.
Usavršavanjem tih vještina steći će sigurnost za samostalno kretanje. Ne trebaju joj naše ruke i „učenje“ hodanja, a najmanje hodalice.
Pustite da sama odabere onaj trenutak kada je sposobna i sigurna za prvi veliki korak samostalnog hoda.
